Grom udara, nebo se raščišćava i ona se pojavljuje – s cvećem u kosi i s malim tirkiznim kuglicama nanizanim oko ruku.
Njena duga suknja leprša na povetarcu, a ona udiše vazduh i sprema se za let.
Oseća kako je svet širom otvoren, sočan i pun mogućnosti, baš na način koji ona voli.
Glasno se smeje, poskakuje i odlazi niz ulicu.
Ona je potpuno bezbrižna dok drži kaplje sudbine u tim osetljivim rukama.
Ona je žena Vodolija.
Kako se može kretati tako lagano?
Kako se može brinuti tako duboko?
Ona je hodajuća kontradikcija.
Ona je društveni leptir i usamljeni vuk.
Ona je altruist i buntovnik bez razloga.
nastavak na sledecoj stranici….